Samouslužni automati cena
Samouslužni automati cena- Kad su prvi Evropljani ugledali zreli plod kafine biljke,
upoređivali su ga sa maslinom ili sa trešnjom. Zaista, kafin plod na stablu kafe liči ne samo oblikom nego i bojom
i maslini i trešnji. Tokom sazrevanja u početku zelena „trešnja” ili „maslina” kafe menja boju u žućkastu i konačno
u crvenu ili tamnocrvenu boju zrelog ploda. Zrela „trešnja” može biti i crne boje. Crvena koža kafine „trešnje”
skriva složenu unutrašnju građu .
Odmah ispod sjajne, crvene ili tamnocrvene trešnjine kožice (egzokarp) nalazi se plod, meso ili pulpa (mezokarp), iza
koje se prema unutra nalazi najpre žućkasta pergamentna kožica sa sluzavim slojem (endokarp). Sledi srebrna opna ili
kožica koja ornata unutra skrivenu koštunicu „trešnje”. To su svakome dobro poznata zrna kafe.
Normalno se u svakoj trešnji nalaze dva potpuno jednaka zrna kafe, koja su okrenuta jedan prema drugom svojim
ravnim plohama. Događa se da se tokom sazrevanja „trešnje” razve samo jedno veliko zrno, a drugo potpuno zakržljavi.
Takvo veliko zrno na presjeku je gotovo potpuno okruglo. Poznato je pod imenom perla ili perla-zmo.
Na dnu svakog zrna, uz samu peteljku na kojoj „trešnja” sjedi, nalazi se klica iz koje će, ako se zrno bude salo,
niknuti nova kafina mladica (si. 6).
Mesnati dio „trešnje” je sladak i zajedno sa pergamentnom kožicom i sluzi predstavlja hranu za skrivena zrna. „Trešnja”
zrelog ploda kafe obično je dugačka oko 10 mm, a nešto manje široka, oko 6-7 mm. Debela je 3-4 mm, a teška oko
0,15-0,20 g.
1) poprečno presječena oba zrna sa pulpom 2) perlazmo, a) razveno perla zrno, b) zakržljalo zrno, vidi se samo ostatak 3) gornji djelovi oba zrna bez pulpe
Nežna, tanka, srebrna kožica ili opna dosta čvrsto prianja uz svako pojedino zrno.
Danas se kafina biljka umnožava najčešće sadnjom kvalitetnog semena, iz za to, pod kontrolom stručnih instituca,
posebno pripremljenih zrna kafe. Pod povoljnim uvjetima posađeno zrno prokla i nakon 10 mjeseci već daje oko 30
cm visoku mladicu, koja se može presađivati. Posađene mladice moraju dobro zaštititi i od sunca i od vjetra, i odsuše i
prevelike količine vode, a također i od previsoke, kao i preniske temperature.
Većina kafinih biljaka daje prve zrele plodove u petoj do sedmoj godini. Kafina stabla, ovisno o njihovoj vrsti, položajui atmosferskim prilikama, prehrani i uvjetima kultiviranja, mogu dati 200 do 600 kg sirove kafe po jednom hektaru.
Vreme berbe je vrlo raznoliko, ovisno o mnogim faktorima, u prvom redu o vrsti i podvrsti kafe, potom o klimatskim, visinskim i ostalim faktorima.
Kafa je i «zimi zelena “, ona je tropska zimzelena biljka. Zreli plodovi beni se rukom ili posebnim za tu svrhu
napravljenim češljevima, prostru se na čisto tle ili na hasure, plahte ili sl. i tu se suše na suncu i vjetru. Tek iz zrele,
osušene trešnje posebnim postupkom dobivena zrna kafe dolaze u promet kao sirova, pržena ili mljevena kafa raznih proizvođača.
Od sirovog zrna do ukusnog napitka – Samouslužni automati cena
Od kafinog ploda, «trešnje”, do izoliranja dragocjenog kafinog zrna put je bio vrlo težak, naporan i odgovoran. Nije lako ni saditi kafu, ni uzgajati je, ni obrati zrele plodove ni iz njih dobiti kvalitetno zrno. Pa ipak se znanjem i brigom mogu uspješno uzgajati plodna stabla i dobiti iz tvrdih, crvenih, zrelih “trešanja” suhim, a još bolje mokrim postupkom odlična zrna sirove kafe.
Sirova kafa još uvek ne kafa koju možemo odmah uživati! Naprotiv, treba ju najpre pržiti, pa kad se ohladi
samljeti, i tek samljeveni prah kafe je onaj iz kojega pravimo napitak za uživanje kafe.
Kvalitet sirove kafe – Samouslužni automati cena
Kvalitet kafe ovisi o brojnim faktorima. Najvažni je vrsta biljke. Već smo upoznali razlike između arabike i robuste.
Osim kvalitetnog sjemena, na kvalitet ploda biljki utječe i način kultiviranja, a važnu ulogu igra i postupak kojim se iz
«trešnje” dobe zrelo kafino zrno. Razlikuje se zrno dobiveno suhim od zrna dobivena iz napeta, tvrda, crvena ploda mokrim
postupkom. Postoje i modaliteti jednog i drugog postupka, što sve utječe na konačan kvalitet sirovog kafinog zrna.
Veličina sirovog zrna klasificira se, prema svjetskim normama, na vrlo veliko, veliko, srednje veliko, malo i sitno
zrno. Dimenze se mjere prolazom zrna kroz odgovarajuća sita. Vrlo veliko zrno je ono koje prolazi kroz sito promjera
rupice 8 mm, dosta veliko ono koje prođe kroz rupice promjera 7,5-7,25 mm. Velikim se smatra zrno promjera 6,75-7 mm.
Srednje ili medum-zrno ima promjer 6-6,5 mm, malo zrno– manji od 5,5 mm, a najmanje, tzv. sitno zrno promjer manji
od 5,25 mm.
Ispitivanje kvaliteta sirove kafe obavljaju za to specalno izvježbani stručnjaci. Oni gledaju zrno, ispituju njegov miris,
a objektivno mu mjere težinu i dimenze, oblik, presjek zrna, uočavaju nedostatke oblika i izgleda, ostatke srebrne košiće,
vlažnost i nečistoću kafe.
Objektivna analiza sirove kafe obavlja se po stručnjacima dobro poznatom sistemu (sistem dr Gizele Jellinek) za
ispitivanje mirisa i ukusa. Metodologa se može primeniti i na prženu kafu (v. kasne).
Kuhanjem sirove kafe se ne može dobiti aroma kafe. Zato je jedini pravi postupak dobivanja mirisne kafine arome prženje
kafe.
Prženje kafe
Nitko ne zna i neće znati tko je prvi otkrio divni miris pržene kafe, koji nas opa i u sadašnjosti, a opat će ljudsko
čulo mirisa i u budućnosti.
Sivo ili, iznimno, crno zrno sirove kafe prženjem postaje najpre žuto, nakon toga, uz istodobno povećavanje volumena
zrna, dobu mrko-žutu ili tamnosmeđu, svakom dobro poznatu boju, koju uočimo čim se osjeti miris pri kraju prženja. To
je upravo taj najodsudni čas, najnapeti, kad se postiže onaj željeni stupanj prženja, kad kafu moramo ukloniti sa vatre,
inače bi se prepržila! Počela bi davati onaj poznati, neugodni miris pregorjele, zagorjele kafe. Iz zrna izlazi mast, kafa se
znoji. Prženjem kafa ostvaruje čudo vlastite transformace, koju znanost ne uspjela ni do dana današnjega sasvim
protumačiti.
Nekad su sirovu kafu najpre zagravali na vrelim flašama, na primjer u pećnicama, kakva je krušna peć. Posle toga
počelo je prženje na tavi uz stalno mešanje kafe. I danas se to može naći u jednostavnim kućanstvima. Konačno je u
XVIII stoljeću pronađen cilindar koji se može vrtjeti pomoću ručke. To je taj rotirajući valjak ili bubanj za prženje kafe
(si. 8). Nekad je bio mnogo upotrebljavan u Dalmaci pod imenom „bruštulin”. Kafa se u tom valjku neprestano mešalaTava za prženje kafe u kući (a) i okruglasta naprava za prženje kafe u domaćinstvima iz XIX. stoljeća (b).
I danas postoje brojne varante bubnjeva za prženje kafe, pa tava sa središnjom osovinom i lopaticama za mešanje kafe itd.
Cilj prženja je Četverostruk:
- prženjem kafa menja boju,
- postaje krhka,
- lakše se može samljeti,
- zrno se kemski menja i dobiva specifičan miris (aromu)
i ukus.
Za sve to potrebna je temperatura od 180—250°C. Kad se početkom XIX stoljeća počeo upotrebljavati kao energent plin,
već 1900. god. su počeli industralci praviti specalne industrske mašine za prženje velikih količina kafe. U tom su se naročito istakle SAD i Njemačka, koji su i danas najveći fabrikanti tih mašina. Danas postoje dve vrste takvih mašina:
specalne i opće. Specalna mašina, poznata stručnjacima pod nazivom „High Street” konstruirana je tako da kvalitetno prži
samo određenu vrstu kafe ili određenu mješavinu sirove kafe.
I mašina i postupak su dosta skupi. Mašine za opće svrhe mnogo su jeftine, ali iz njih ne izlazi tako kvalitetno pržena
kafa. Najčešće se tako prže robusta i razne mješavine robuste sa dmgim vrstama kafe. Danas se osim plina kao energent
koristi i električna struja.
U najsuvremenim mašinama kafa se prži po sistemu “vrtloga”. Vreli se zrak pod velikim pritiskom dovodi u bubanj
sa kafom tako da zrna lebde u vrtlogu struje zraka. Time se postiže dvoje: zrna se ravnomjerno prže i izvana i iznutra, a
proces prženja se, umjesto da traje 20-40 min smanjuje na samo nekoliko minuta. Tako se i samo zrno štedi od oštećenja.
U nove vreme uvodi se i prženje mikrovalovima, infracrvenim zrakama ili visokim frekvencama, ali se postu-
pak ne udomaćio zbog njegove skupoće.
Suvremene mašine za prženje kafe, bilo običnim, bilo postupkom prženja .vrtlogom”, omogućuju reguliranje (auto-
matsko ili poluautomatsko) protoka kafe, visine temperature prženja, količine vrelog zraka i, konačno, hlađenje ispržene
kafe.
Iz mašine za prženje kafa se pneumatski transportira u skladišta, obično u silose. Odatle odmah ide u prostore u
kojima se prave mješavine raznih vrsta kafa. Svaka pržionica pravi vlastite mješavine po svom tajnom receptu. Kafa se
može sortirati potpuno automatski, fotoelektričkim načinom. Tako se i očisti od svih nepotrebnih primjesa i loše isprženih
zrna koja kafi daju gorak okus.
Ohlađena pržena kafa ne može dugo stajati na otvorenom, a da ne počne gubiti svježinu i aromu. U normalnim
atmosferskim uvjetima pržena zrna mogu sačuvati svoj karakterističan miris i ukus najviše sedmicu dana!
Kvaliteta pržene kafe također se analizira i subjektivno i objektivno. Aroma, miris kafe može se proceniti samo
subjektivno. Za to postoje posebno izabrani stručnjaci.
Čim se utvrdilo da i pržena kafa može neko vreme ostati nepromenjena, počelo se industrskim prženjem kafe. U nas
je među prvima podignuta pržionica „Franck” u Zagrebu (osnovana 1892), a danas ih ima čitav niz po svim našim
republikama.
Mlevenje kafe na samouslužnim automatima – Samouslužni automati cena
Pržena, ohlađena kafa još uvek ne za upotrebu. Pre upotrebe treba ju samljeti, usitniti. Pri tom zrno ne sme
izgubiti nednu svoju kvalitetu, a posebno ne sme biti oštećeno toplinom koja bi se mogla razviti pri mljevenju.
Usitnjavanje, drobljenje zrna kafe u početku se, kad je čovjek otkrio prednosti prženja pred kuhanjem, obavljalo vrlo
primitivno. Zrna bi se sipala u nekakaf primitivan avan ili i kamenom ili nekim sličnim tvrdim predmetom drobila.
Tek početkom XVIII stoljeća je pronađen mlin, napravljen po uzoru na dotad poznate mlinove za začine. Ko je prvi pronašao
mlin, Arapi ili Evropljani? Ne se uspjelo utvrditi, ali je verojatne da je mlin za kafu evropski pronalazak. Zahvaljujući pronalasku mlina, danas možemo uživati u svim blagodetima koje nosi ukusan napitak pripremljen na samouslužnim vending automatima za kafu.
Mlin se našao najpre u domaćinstvima. U to vreme još ne bila potrošnja kafe ekstenzivna, kao kasne. Iz mlina za
kafu kasne se razvio mlin za industrsko mljevenje kafe. Najpre u mlinicama za mljevenje žita. Kamenini trenjem
Još donedavno su naše bake imale svoj ručni mlin za kafu. Posle Drugog svjetskog rata on je postepeno ustupao
mjesto električnom kućnom mlincu, i potpuno ga istisnuo. Danas i električni mlinac nestaje iz naših domaćinstava.
Zamenila gaje industrski gotova mljevena kafa, samljevena točno prema odgovarajućem načinu pripreme napitka.
Za pripremu turske kafe potrebna je fino samljevena kafa (promjer 0,1 mm) jer ne potrebno odeliti talog od tekućeg
dela kafe. Za pripremu kafe filtracom odnosno kapanjem i za espreso-kafu također je potrebna fino mljevena kafa, ali
ipak ne takva kao za tursku kafu, za filter-kafu 0,3 mm, a za espreso 0,1 mm promjera. Ne sme biti takva da začepi
otvore filtra (cjedila).
Osrednje fino mljevenu kafu trebaju tzv.
Tu je mljevena kafa duže vreme u kontaktu sa vodom, što ne bi bilo moguće kad bi bila fino mljevena. Najgrublje
mljevena kafa upotrebljava se za pravljenje instant (topive, solubilne) kafe zato da bi voda lakše prodirala u samljeveno
kafino zrno. Promjer samljevenog zrnca je oko 1-3 mm.
Pakovanje kafe
Mljevena kafa još nianje može ostati svježa na otvorenom, pod uobičajenim atmosferskim uvjetima. Svjeia mole ostati
najdulje 2 do 3 dana. Zbog toga se rano spoznalo da i prženu i mljevenu kafu treba čuvati i od vlage, i od zraka i od sunca
stavljajući je u omot koji će ju od svega zaštititi.
Kafa se može pakovati u staklene, plehnate posude, posude od umjetnih materala i papirnate vrećice proviđene najčešće
folama staniola. Pakovanje u industrskim pržionicama obavlja se tako da se iz omota odstrani zrak (kisik), kako bi
kafa sačuvala svoju aromu i bila zaštićena i od vlage i od zraka. Kafa na zraku i ovlažena gubi svoju aromu, menja
se kemski, a djelomice i fizički.
Pakovanje ima tri cilja: zaštititi kafu, omogućiti transport kafe i propagirati pojedinu pržionicu kafe. Industrsko prženje.
Kafa i zdravlje – Samouslužni automati cena
Proizvodnje kafe, započeto polovinom XIX veka, već se suočilo sa problemom pakovanja pržene kafe. Vlasnici kafana dugo su
kupovali samo sirovu kafu i sami je pržili. Tek se koncem XIX stoljeća za maloprodaju počela kafa pakovati najpre u
papirnate vrećice, koje su u početku ručno, a kasne mašinski lepili. Dok sirova kafa ne traži neko specalno pakovanje,
pržena to zahteva, jer ne samo Što brzo gubi aromu nego poprima od okoline sve mirise, mnogo brže i intenzivne
nego sirova kafa. Nepakovana pržena kafa se počne ubrzo znojiti, gubiti svježinu i miris.
U početku su prodavači prženu kafu pakovali u keramičke posude sa poklopcem ili u pocinčane plehnate posude sa
poklopcem. Tek u XX stoljeću počela su se koristiti modema pakovanja. Od 1950.god. kafa se pakira u specalne papirnate
ili kartonske vrećice ili omote.
Usprkos dobrom pakovanju, i ta kafa stari, gubi kvalitet, pa proizvođač obavezno na omot stavlja datum pakovanja i
optimalno vreme trajanja odnosno potrošnje kafe. Kafa na otvorenom brzo stari i poprima ukus duhana. Da se ne bi
kvarila u omotu, iz njega se mora odstraniti i kisik i ugljični dioksid. Mora ih se ispumpati ili u omot uvesti neki inertni (neutralni) a za ljudsko zdravlje neopasni plin. Danas se primjenjuju oba postupka.
Otkako su pržionice stavile u promet mljevenu kafu, pakovanje se sve više odva tzv. vakuum-postupkom, koji
omogućuje da se i pržena i mljevena kafa u takvom pakovanju održi svježa, točne relativno svježa, i nekoliko sedmica!
Problem je što je kafa, čim se omot otvori, podvrgnuta procesu starenja, i valja je čim pre potrošiti. U najnove
vreme jedna italanska kompana usavršila je vakuum pakovanje tako da je svaki omot opskrbila ventilom, koji iz paketa otpušta zaostali ugljični dioksid, a sprečava da u omot prodre zrak odnosno kisik izvana.
O medicinskim aspektima kafe i kofeina zasad valja reći samo to da su mnogi rane mislili kako isključivo kofein
uzrokuje smetnje u želucu i ostalim probavnim organima, naročito u nekih osoba. Kasne je znanstveno dokazano da
to ne posljedica djelovanja kofeina, nego kemskih spojeva koji se kru u prženoj kafi. Godine 1968. i 1969. su njemački lečnici Würziger i Harms dokazali da se u vanjskoj kožici prženog zrna kafe nalazi jedna vrsta karbonske kiseline,
skraćeno nazvana CHT-spoj. Stoga su proizvođači kafe počeli proizvoditi nakon toga posebnu vrstu kafe, kojoj su sa površine
odstranili njezinu prženu kožicu. To je tzv. probavljiva ili nenadralujuća kafa.
Isto su neki proizvođači radili i sa dekofeiniziranom prženom kafom, koju su komercalno nazvali dvostruko
zdrava, dvostruko probavljiva kafa! Valja je razlikovati od prave kafe sa kofeinom, kojoj je nadražujuća kožica odstra-
njena i od dekofeinizirane kafe ša kožicom.
U trgovinama se često pojavljuje kafa sa engleskom oznakom „mids” ili „mild” kafa. To ne ni dekofeinizirana, ni kafa oslobođena iritantne pržene kožice. To je normalna, prirodna kofeinska kafa, koja samo oznaku ¿umjerena” ili *srednja * zahvaljuje tome što je pripremljena mokrim postupkom i ima mekši ukus. Najčešće su to neke kafe iz Srednje Amerike.
U najnove vreme industrski se proizvodi kafa kojoj se, dok je u sirovu stanju, pomoću vodene pare i povišenog pritiska u temperaturi iznad 100°C menja hemskisastav i grada stanice kafina zrna. Takva se kafa drugačije ponaša pri prženju.
Samouslužni automati cena i sve ostalo možete pozvati našu službu komercijalnih poslova.
INFO :